Intervju sa Klausom Dahmannom: Današnjici je potrebna međugeneracijska saradnja

Klaus Portrait

Jedan od onih koji veruju da na mlađima svet ostaje i aktivno podržava mlade je Klaus Dahmann. On dolazi iz Nemačke, ali ga je ljubav prema slovenskim jezicima i novinarstvu naterala da već dugi niz godina posećuje balkanske zemlje barem jednom mesečno.

Koordinator je programa za zemlje Zapadnog Balkana DW Akademije i na čelu je projekta Young Media. U okviru projekta koji je ušao u treću godinu realizacije, organizuje se Brave New Media forum. O tome kako je protekao ovogodišnji forum, šta čini dobrog novinara današnjice, zbog čega je važno uključiti mlade u kreiranje saržaja i na još neka pitanja, pokušali smo da saznamo iz prve ruke.

Kada ste shvatili da je novinarstvo Vaš životni poziv?

„Zapravo vrlo kasno, tek po završetku studija. Ali sam pre toga više puta pisao za školske novine i uređivao časopis nevladine organizacije. Tada još uvek nisam imao ozbiljnu nameru krenuti tim smerom, jer sam imao gomilu predrasuda prema novinarima”, kroz smeh odgovara Klaus i na to dodaje: „Možda sam i zbog toga postao perfekcionista, od prve do poslednje reči i kao urednik i kao autor”.

Kako tako dobro baratate srpskim jezikom?

Pre svega, hvala na komplimentu! Studirao sam slavistiku počevši sa ruskim jezikom, a kasnije sam se prebacio na srpsko-hrvatski, kako se tada na mom fakultetu nosio naziv. Inspirisala me jedna starija gospođa koja je bila izvrsna profesorka. Živeo sam neko vreme u Hrvatskoj, a potom puno putovao po zemljama bivše Jugoslavije, zbog posla. Budući da sam takođe perfekcionista što se jezika tiče, postao sam štreber.

Iz ugla nekoga ko kreira i odlučuje kakav će se medijski sadržaj plasirati u javnosti, šta, po Vama, fali novinarstvu u Srbiji, a šta u Nemačkoj?

Mislim da svuda u svetu mediji doživljavaju veliki preokret medijske sfere kroz munjeviti razvoj tehnologije. Time se i samo novinarstvo menja. Nismo samo mi novinari jedini koji plasiramo sadržaje. Novinarstvo više nije jednosmerna ulica. Danas novinar zaista mora komunicirati, izložen je feedback-u svoje publike. Zaraditi novac novinarstvom više nije tako lako, jer je pod pritiskom klikova. Jedni to shvataju kao veliku šansu da se zbliže sa onima za koje izveštavaju, dok drugi to ne uviđaju. Dobar novinar u današnjem vremenu mora biti svestran, mora da se usavršava i uči o novim tehnologijama i dokaže da je ono što radi relevantno. Ne bih mogao da uporedim bilo koje dve zemlje, jer se nikada ne može generalizovati. I u Srbiji i u Nemačkoj možemo naići na primere dobrog i modernog novinarstva. Važno je podržati ono što vredi!

Šta Vam je predstavljalo najveći izazov kao koordinatoru projekta Young Media?

Zasigurno je to da starije i iskusnije novinare, urednike, pa čak i vlasnike medija razuverim u to da, ako žele dopreti do mlade publike, moraju ih uzeti ozbiljno. Ne izveštavati samo o njima, već za njih i sa njima. Ne tretirati ih kao objekte izveštavanja već kao subjekte tj. dati im šansu da sami kreiraju svoj sadržaj. Ponekad mi čak kažu: „Ti klinci nemaju pojma ni o čemu, a ja ih moram usmeriti jer znam šta im je potrebno”. To je pogrešno, kao što se i videlo na ovogodišnjem Brave New Media forumu. Onaj koji je najžešće kritizirao prekršaje ljudskih prava u žutoj štampi i to javno rekao glavnom i odgovornom uredniku velikog tabloida u lice, nije ni imao 18 godina!

Da li imate u planu da sledeće godine na Brave New Media forum kao paneliste dovedete blogere umesto vlogera?

Dobra ideja! Zapravo mi želimo dovesti sve relevantne stvaraoce medija. Ove godine je tu bila instagramerka „Bidžovanka”, odnosno Biljana Stojiljković. Naredne godine svakako planiramo da proširimo vidike. Meni je zapravo bio veliki izazov da razbijem tu dominaciju muškaraca koji su spremni da učestvuju na takvom panelu. Biljana je, nažalost, jedna od retkih žena iz društvenih medija sa jasnim stavovima.

Šta bi mogli mladi i stariji udruženim snagama uraditi drugačije?

Mladi i stariji se uvek dopunjavaju. Iskustvo starijih predstavlja veliko blago za mlade bez iskustva. Međutim, to iskustvo često može biti propraćeno frustracijama o tome šta oni nisu mogli promeniti dok su bili mladi. Sa druge strane, mladi imaju preko potrebenu energiju i kreativnost, sveži pogled na ono što stariji rade iz čiste navike. Mladima prvenstveno treba podrška starijih, jer im bez toga možda fali hrabrost. Po mom mišljenju, mladi i stariji su perfektna kombinacija, ukoliko postoji međusobno poštovanje.