Inkluzivno obrazovanje u Srbiji – java ili san?

Početkom juna meseca, Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja pozvalo je zainteresovane osnovne i srednje škole koje imaju razvijenu i inovativnu inkluzivnu praksu da se prijave kao kandidati za sticanje statusa model ustanove za inkluzivno obrazovanje i vaspitanje.

Ovaj poziv raspisan je u okviru projekta „Učimo svi zajedno“ koji se sprovodi zajedno sa UNICEFom uz podršku Delegacije Evropske unije u Srbiji, kako bi se obezbedio unapređeni ravnopravni pristup i završavanje preduniverzitetskog obrazovanja za decu kojoj je potrebna dodatna podrška u obrazovanju. Kako navode, glavni cilj projekta je obezbeđivanje jednakog pristupa i kvaliteta obrazovanja za decu iz osetljivih grupa kroz podršku deci, nastavnicima i stručnim saradnicima u školama.

Iz iskustva lokalne inicijative „Zaprati pratioca“ za podršku deci osnovnoškolskog uzrasta sa invaliditetom i teškoćama u razvoju u Nišu koju je naša organizacija realizovala, postoji veliki raskorak u preporukama zvaničnih dokumenata i realnosti u samim učionicama. Više o ovoj temi i predlozima za unapređivanje inkluzije osetljivih grupa u školama pitali smo doktorku Bojanu Pucarević, socijalnu radnicu i članicu naše organizacije.

Čini da se o inkluziji u okviru obrazovanja govori više nego ikada, da smo na normativnom i svakom drugom planu po ovom pitanju uradili mnogo. Međutim, istraživanja i iskustva iz prakse nas demantuju. Podrška u procesu obrazovanja i dalje je potrebna velikom broju dece i mladih sa teškoćama u razvoju i/ili invaliditetom, kao i deci i mladima koji odrastaju u različitim marginalizovanim grupama.

Dr Bojana Pucarević, socijalna radnica

„Prošlo je više od decenije od uvođenja Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ali neki autori upozoravaju da pored određenih kvalitativnih promena i dalje dominantan tradicionalni način nastave prednjači u školama i sputava principe inkluzije.

Savremena inkluzivna škola ističe kao imperativ prilagođavanje škole tj. prilagođavanje obrazovnog sistema detetu, a ne obrnuto. Jedan od glavnih ciljeva inkluzivnog obrazovanja jeste podsticaj svih kapaciteta uz pomoć nastavnika, roditelja i profesionalaca različitih specijalnosti. Da bi se to realizovalo nastavnici, stručni radnici i profesionalci koji pružaju podršku deci treba da imaju jasne smernice koje proističu iz normativnih i drugih stručnih akata, kompetencije koje se zasnivaju na pozitivnim iskustvima iz prakse, ali i edukaciji koja prati savremene modele nastave i obuhvata korišćenje asistivnih tehnologija.

S druge strane roditelji bi trebali da imaju mogućnost da grade saradnički odnos sa nastavnicima i stručnim radnicima škole, da budu informisani i edukovani, ali i podržani u okviru različitih sistema kako bi što adekvatnije odgovorili na sve, pa i obrazovne potrebe deteta. Ta podrška treba da se zasniva na različitim uslugama u okviru zdravstvenog, obrazovnog i sistema socijane zaštite. Pored značajnih promena od 2009. do danas, ovaj niz “trebalo bi” i dalje se čini se dugačak…

Prostor za dalje unapređenje ovog procesa uočava i nadležno Ministarstvo pa je uz finansijsku podršku započelo projekat “Unapređeni ravnopravni pristup i završavanje preduniverzitetskog obrazovanja za decu kojoj je potrebna dodatna obrazovna podrška“. U okviru projekta raspisan je konkusr za škole koje imaju razvijenu inovativnu inkluzivnu praksu kako bi stekle status model ustanov. Ovo se čini kao dobra prilika da određene škole budu ohrabrene da nastave sa dobrom praksom, ali i da dobiju finansijsku i stručnu podršku za unapređenje takve prakse. Projektom će biti obuhvaćeno samo 10 posto škola, ali to ne znači da se dobra iskustva i prakse ne mogu nakon toga preneti na veći broj škola.“

Ukoliko će vaša škola biti jedan od kandidata, voleli bismo da saznamo više o pozitivnim primerima koje primenjujete, kao i da ih podelimo sa nastavnicima širom Srbije. Ukoliko ih nemate, pišite nam koji je vaš stav prema inicijativama za poboljšanje ikluzije u školama i koje eventualne prepreke vidite.